U Novom Sadu formirana je mreža za podršku žrtvama i prevenciju trgovine ljudima u Republici Srbiji. Formiranje ove mreže inicirano je u sklopu projekta „Lokalne zajednice u borbi protiv trgovine ljudima“, koji realizuju NVO Atina u partnerstvu sa Novosadskim humanitarnim centrom i u saradnji sa Timom za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije uz finansijsku podršku Evropske unije i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije.

Mreža će biti podrška institucijama i organizacijama koje su uključene u pružanje podrške žrtvama trgovine ljudima, i učestovati u preventivinim aktivnostima na polju borbe protiv trgovine ljudima. Mrežu čine predstavnice/i policije, Višeg javnog tužilaštva, Centra za socijalni rad, zdravstvenih ustanova, lokalnih vlasti, filijala Nacionalne službe za zapošljavanje, Crveni krst, Kancelarija za mlade, škole i organizacije civilnog društva.

Srbija je zemlja porekla, tranzita i destinacije žrtava trgovine ljudima – dece, žena i muškaraca kojima se trguje u svrhu prinudnog rada, prinude na prosjačenje, seksualne eksploatacije, prinude na vršenje krivičnih dela i dr. Osobe koje učestvuju u izvršenju ovog krivičnog dela mogu biti osobe od poverenja, roditelji, srodnici, poznanici, partneri, prijatelji, ali i nepoznate osobe sa kojima žrtva stupa u kontakt kako bi promenila svoj trenutni status. Osim prinude, pretnje i nasilja, sredstva koja te osobe koriste su i dovođenje u zabludu i držanje u zabludi, oduzimanje ličnih dokumenata, zloupotrebe poverenja i odnosa zavisnosti, kao i zloupotreba teškog položaja drugog. Često trgovci ljudima imaju kriminalnu prošlost, ali to ne mora da bude pravilo.

Najčešći uzroci koji prethode ulasku u situaciju trgovine ljudima mogu biti siromaštvo, iskustvo zanemarivanja i nasilja u porodici, prethodno iskustvo marginalizacije i diskriminacije. Nedostatak mogućnosti obrazovanja, visoka stopa nezaposlenosti, nedostupnost socijalne i zdravstvene zaštite, kao i odsustvo pravovremene i efikasne zaštite osoba od nasilja i diskriminacije, čini da se veliki broj građana/ki u našem društvu nađu u potencijalnoj opasnosti od trgovine ljudima. Većina žrtava u potrazi za drugačijim, boljim i srećnijim životom, a u nedostatku alternative postaju lake mete osobama koje ranjivost mogu da zloupotrebe.

Višedimenzionalnost fenomena trgovine ljudima zahteva sistemski angažman i strukturisanu saradnju državnih institucija i organizacija civilnog društva. Lokalne zajednice tako imaju ključnu ulogu, ne samo u suzbijanju posledica trgovine ljudima, već i u otklanjanju uzroka.